Ženski
glas u Rimu poSulpiciji je prva nasrpski jezik prevedena zbirka rimske poezije čiji je autor bila jedna žena.Ova, iako mala, vredna lirska minijatura na latinskom jeziku, u prevodu SlađaneMilinković, otvorila je našoj čitalačkoj publici prozor u jedan dosadanedovoljno poznat i potpuno drugačiji svet privatnog života antičkog rima, ioprezno odškrinuo zabran neistražene
ženske duše i njihovog doživljaja intimnogsveta u vreme najvećeg procvata Rima. Znamo da su mnoge žene pisale poeziju uantičkom Rimu, ali je do nas stigao samo jedan jedini sačuvani spis. PesnikinjaSulpicija je bila nećaka uvaženog Valerija Mesale Korvina, literarnog Mecene izaštitnika Tibula. Verovatno je upravo to bio razlog zašto je njenostvaralaštvo od ukupno šest (pouzdano) njenih elegija sačuvano
kao deo Corpus Tibullianum. Opus
pesnika Tibula, koji je bio pod zaštitomMesalinog pokroviteljstva, poslužio je kao utočište za pesme još nekihstvaralaca Mesalinog književnog kruga. Zahvaljujući mnogobrojnim dostignućima grčkih i rimskih pesnika, vajara,državnika, državnika i retora,mi smo danas u prilici da uviđamo značaj antičkeknjiževnosti i umentosti, shvatimo tokove kulturnog razvoja u to vreme iprepoznamo uticaj antičke istorije na razvitak modernog doba. Međutim, o ženi injenom položaju u staroj Grčkoj i antičkom Rimu znamo veoma malo, u svakomslučaju nedovoljno da bi se o životu žene u antici govorilo sa pažnjom koju onazaslužuje. Ova mala zbirka ženske poezije omogućava čitaocu da čuje
Ženski glas– glas rimske aristokratkinje s kraja I veka pre nove ere. U ovoj zbircipesama, koju je 2004. godine objavio Stylos iz Novog Sada, osim šestSulpicijinih elegija, nalaze se i pesme Sulpicijinogvenca, koji je zapravo svojevrstan muški odgovor na njenu poeziju. Nakončetrdeset stihova ženske reči preopterećene odlikama najromantičnijeg, ali uantici privilegovanog muškog žanra, sledi stočetrnaest stihova nepoznatogautora kao bezimeni glas tradicije. Ovaj po prvi put na srpskom jeziku objavljen celoviti prikaz i prevodSulpicijinog pesništva, kratke ali za istoriju svetske književnosti veomaznačajne pezije, svakako vredi pročitati.
Više kritika o ženski glas u Rimu po Sulpiciji