Iako je opus Plautovih komedija u antici iznosio oko 130 komedija, naučnik i najveći erudita antičkog Rima, Varon je kao potpuno identične izdvojio svega 21 komad, od čega je kod nas, do skora, na srpskom jeziku bilo dostupno samo ono
što je
još početkom prošlog veka preveo dr. Veselin Čajkanović. U okviru biblioteke Elem, izdavačka kuća Stylos objavila je 2002. godine još jednu Plautovu komediju - Persijanac u prevodu Slađane Milinković. Lepo je bilo ponovo se nasmejati njegovim dosetkama, još jednom prošetati atinskim ulicama u kojimažive Rimljani, i sa njima dočekati još jedan srećan završetak. Tit Makcije Plaut zapravo je prevodio i prerađivao originale novoatičke komedije, najčešće prilagođavajući Filemona, Menandra i Difila. Nastojeći da radnju oživi i naglasi komične elemente, unosio je on lokalne šale i rimske boje, kako
bi ugodio neobrazovanoj i nestrpljivoj rimskoj publici. Nije redak slučaj bio i da kontaminira dve komedije u jednu, stvarajući omiljene tipove ličnosti kao što su razmetljivi vojnik, starac tvrdica, prepredeni rob, kuvar lopov, čankoliz, srebroljubiva kurtizana ...
Tako u Persijancu, komediji intrige lukavi
rob smišlja kako da otkupi slobodu svoje drage, inače „uvažene“ kurtizane, tuđim novcem. Naime, svog prijatelja, parazita „čistokrvnog porekla“ ubeđuje da svoju ćerku, ništa manje prepredenu, prerušenu u „strankinju“ proda svodniku-škrtici, i budući da je ona slobodna, moraće je vratiti ocu, koji
će doći „iz daleka“ da je traži, i tako će biti dvaput prevaren, a rob-lukavac, glavni junak, će zapravo svodnikovim novcem otkupiti slobodu svoje drage. Ma koliko zvuči zamršeno, vredi ovo delo pročitati. Čitalac većeg apetita i širih interesovanja mogao bi samo uživati, na ročito stoga što Plautova dela odlikuje smela maštovitost, specifična scenska energija i jasan i prostosrdačan humor. Šale su ponekad frivolne, ali
uvek uspele, nimalo dosadne, jer su veoma originalne, uvek sveže i neponovljive.
Više kritika o persijanac