Književno
delo Salmana Rušdija danas ima
dimenziju literarnog mita, i mislim da je nemoguće naći nekog ko za njega nije
čuo. Ako je svetsku popularnost stekao etiketom neprijatelja muslimanske vere,
zbog Satanskih stihova, onda je neprolaznu slavu zavredio romanom Deca ponoći. To je izuzetna, snažna,
životna, fascinantna, zanimljiva i nadasve veličanstvena saga o atipičnoj
indijskoj porodici visoke kaste, njenoj sudbini i stradanjima pojedinih članova
porodice zahvaćenih vrtlogom istorije, političkih potresa u tom delu sveta,
sociološkim turbulencijama i raznovrsnim strastima.
Ovo je istovremeno
svojevrsno svedočanstvo o mnogonacionalnoj i multikonfesionalnoj Indiji, koje
otkriva jedan potpuno novi svet na granici između sna i jave. U Markesovom
maniru, Rušdi slika likove koji levitiraju u onostranom, ali istovremno i
čvrsto stoje na zemlji u realnom svetu. Pero ''indijskog Markesa'' je izuzetno
britko, i poput noža reže živo tkivo vremena, društva, kulture i zbivanja u
Indiji od početka XX veka. Ovo delo niko ne bi smeo propustiti.
Više kritika o Deca ponoci