DVA
RATA I
DVA MIRA
odnosno TMINA ili
KRATKA
POVEST o „MILOSRDNOM ANDJELU” sa ZAPADNOG PROZORA
( Kratak Prikaz )
Naziv dela je „Dva Rata i Dva Mira“, ime autora je Dionisije
Dejan Nikolić, broj strana je 93, a
format 20 cm.
Delo je objavljeno 2004. godine u Novom Sadu,
kao posebna knjiga u knjizi „Kreacioeksnihiloborci i Kreacioeksnihilopoštovaoci”,
u saizdavaštvu „Svetova“ i Srpskog Književno-Filosofskog Društva „Filokalija“.
Pogovor pod nazivom „Srpska hrišćanska
filosofija u ključu Arhajskog Dendija: Neposredstvovanja
Dejana-Dionisija Nikolića” napisao je
mr Bogdan M. Lubardić,
predavač na katedri za Filosofiju Bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Delo se bavi problematikom Hrišćanskog shvatanja
smisla kako rata tako i mira, nasuprot raznim drugim suprotstavljenim i
divergentnim koncepcijama. U drugom delu knjige naslovljenom sa „Tmina“, prisutan je poseban polemički osvrt na
delo Andija i Hajdi Tofler „Rat i Antirat“ u kojem autori
izlažu ideološku osnovu nove Američke kako vojne tako i mirovne doktrine, posebno
u vezi sa njenom konkretnom primenom u ratu sa Srbijom na Kosovu 1999. godine,
tokom sprovodjenja takozvane
operacije „Milosrdni Andjeo”.
Delo je po žanru koliko filosofsko i
teološko, toliko i satirično, humorističko i pesničko. Najkraće rečeno, u
njemu se filosofski i teološki opeva
RAT potomaka majmuna i sinova Božjih, kao
borba braće: “Maha-bharata“; zapravo,
kao bi Dostojevski rekao, borba djavola i Boga u srcima ljudskim.
U delu se, takodje, što mu je i jedna od
poenti, otklanja pseudokonfrontacija pacifizma i militarizma, i pokazuje da to
nije prava razdelnica u odnosu prema ratu i miru, po kojoj, tobože, imamo samo
sledeće dve mogućnosti: ( 1 ) ili biti samo za mir, ispred svega drugog, ne
specifikujući pri tom za koji, čiji, i kakav
MIR - a protiv bilo kakvog rata,
takodje ne specifikujući pri tom niukoliko protiv kojeg, čijeg i kakvog rata;
ili ( 2 ), što se pokazuje kao zapravo simetrična, podjednako loša
jednostranost, biti samo za rat, ispred svega drugog, ne specifikujući pri tom
za koji, čiji i kakav rat – a protiv bilo kakvog mira, takodje ne specifikujući
pri tom niukoliko protiv kojeg,
čijeg i kakvog mira.
Delo pokazuje ispraznost i besplodnost, i
neistinitost pseudodileme: Buda “ili“ Heraklit. Dakle, ne i lažnoj
miroljubivosti na primer Budizma, i lažnoj ratoljubivosti na primer
Heraklitizma - a u delu se
razmatraju i razne druge varijacije kod raznih autora na ovu temu - već da
i Pravom Ratu i Pravom Miru Hristovom!
Autor odbacuje kako Scilu prvog, tako i
skriveno sijamskoblizanačku Haribdu drugog, pokazujući, nadahnut
Svetootačkom Predanjskom Filosofijom Rata i Mira, da su, zapravo, istovremeno,
i rat i mir dobri, kao što su i rat i mir loši, - u zavisnosti od toga, o kojem
ratu i o kojem miru se radi, - što se ustanovljuje razlikovanjem
duhova ratova i mireva ( što nije slučajna, ili nepravilna množina, i do daljnjeg, odnosno do Zaista
Bližnjeg Budućeg Veka Večnosti, će nam biti kategorijalno neophodna ).
Upravo iz tog razloga, autor delo ne naslovljava
kao L. N. Tolstoj “Rat i Mir“, nego Dva Rata i Dva Mira!
U delu se takodje pokazuje najnovija tendencija kod
pobornika lažnog rata i lažnog mira, da i lažni rat i lažni mir nekako, dakako
na lažan način, „ujedine“, - boreći se za neko, odgovarajuće njima dragom
slivanju i brkanju istine i laži, slivanje i brkanje
MIRA i rata, kao njihov
krajnji cilj besciljnosti, koji autor raskrinkava kao “mirorat
istinolaži“.
Inače, pravi i istiniti rat i pravi i istiniti mir
autor, dok svi i sve iz vojujuće svecelo ne stupe u Pobedničku Crkvu u Budućem Veku, opeva u
njihovom dvojedinstvu, kao Vojujući Mir za Mir Pobednički i
Nadpobednički bez kraja bez početka i bez protivnosti. Budući da je Isus Hristos i Ljuti
Ratnik i Knez Mira - što autor ovako opeva: “ne da nam mira Mir, jer Mir Mira
Svojeg Daje nam!”
Na ono iz Priča Solomonovih:”Lude
će ubiti mir njihov, a bezumne će pogubiti sreća njihova”( Priče Sol. 1, 32 ), autor dodaje i
da “će lude ubiti i rat njihov, a bezumne
će pogubiti i nesreća njihova“.
Više kritika o DVA RATA I DVA MIRA