Šta reći o ovoj knjizi Roberta Džordana, a da se to ne odnosi na neku
od prethodnih
iz istog serijala, ili da ne odaje radnju ovog nastavka?
Kao i obično, nema početka ni kraja, ali ipak je tu početak, i
kakav-takav, kraj. Teško je govoriti o karakterizaciji likova, jer
većina likova je manje ili više detaljno opisana u ranijim delovima. Pa
opet, pruža se prilika da razmotrimo likove nekoliko forsaken-a
iz druge, krhkije perspektive. Pre svega zarobljene na kraju prethodne
knjige, Moghedien. Iz nje prosto curi strah za goli život i stid što je
uhvaćena i zarobljena. Ona plače, kuka nad svojom sudbinom. Potpuna
suprotnost od Moghedien iz prošle knjige koja je žarila i palila
Thanchicom, plašeći
kako Black Ajah tako i Elayne i Nynaeve. Sa druge
strane, Demandred dobija zadatak od mračnog gospodara,
koji zvanično
ostaje tajna kroz celu knjigu, ali se odnosi na vladavinu gospodara
haosa. On takođe drhti slušajući bolni glas senke u svojoj glavi.
Sammael umire od straha, smišlja spletke kako bi naterao ostale na
delanje, koje bi njega oslobodilo pritiska. Svi oni redom napokon
pokazuju svoje ljudsko lice, više podmuklo i političarsko nego
besmrtno. Sa druge strane, glavni likovi, Rand, Mat, Perrin, i
njihovi neposredni pratioci, smatraju se izgleda karakterizovanim
dovoljno, i njihovi portreti se nastavljaju tamo gde su stali, uz
povremeno objašnjenje kao dosetku o prošlosti. Malo više
karakterizacije dobila je Faile, te njeni roditelji, možda još jedna
očekivana crta može da se pripiše i Ogieru. Sve ostalo... Dosta pažnje
posvećeno je i Sullin, koja svoj toh odrađuje pošteno, sve dok ne shvati da je potrebnija na drugom mestu.Opisi
prirode i gradova su već klasični Džordanovski. Svaki grad dobije malo
arhitekonskog sloja, malo opisa dućana, i kako ljudi na ulici izgledaju
te kako gledaju. Enterijeri se opisuju krajnje emotivno, kroz lični
doživljaj lika koji ih posmatra, uglavnom. Dosta pažnje je ponovo
posvećeno plesovima, igrama, igrama na sreću, običajima različitih
delova sveta koji se prepliću...Ono što me je lično kopkalo tokom
čitanja dela je Mazrim Taim. On se pojavljuje, preuzima funkciju, ali
se ponaša krajnje čudno. Čak ga i Lord Bashere isprva ne prepoznaje. U
njegovom prisustvu Lewis Therin samo priča o ubijanju Demondreda. Da li
je Taim zapravo Demondred koji radi pod čudnim uputstvima senke, ili
Džordan jednostavno želi da nas skrene na krivi trag? Gospodar haosa
vlada, a haos vlada svetom točka vremena... kako je krenulo, i
Džordanovom koncepcijom serijala...Ako ste došli dovde, tj.
pročitali prethodnih 5 knjiga, nemojte sad stajati, čovek je i tako
neizlečivo bolestan. Ako nemate pojma šta je Točak vremena, pronađite prevedenu prvu knjigu Zenica Sveta, pročitajte samo nju, i nemojte dalje. Jednom kad se upetljate, kasno je za povratak u normalan svet...On
a day of fire and blood and the One Power, as prophecy had suggested,
the unstained tower, broken, bent knee to the forgotten sign.
Više kritika o Gospodar haosa (Lord of Chaos)