Most uvek asocira na veze. Spojeve. Nastavak prekinutih puteva. Dodire uspostavljene između nedodirljivih ivica, obala....Ali, da li je to i Vajlderov Most?Na samom početku
priče most je kraj. Završetak života petoro putnika koji ga pohode. A, opet, to je ujedno i rađanje priče koje bez te nesreće ne bi ni bilo. Spona je tu gde se najmanje očekuje. U smrti. I mestu smrti. Spona je most. A most je priča koja povezuje i čitaoce i pisca i nesrećne učesnke koje volimo da nazivamo junacima romana.Izvrsnim i jasnim jezikom i veštim pripovedanjem Vajlder nas prosto lovi i nedozvoljava da priču napustimo kada mi to hoćemo, nego
kad on misli da je vreme. A to nije ni kad dođete do poslednje strane ove knjige. Još dugo vas prati utisak koji vas ispunjava neodređenim osećanjima.Ako ste iole ljubitelj dobre priče onda je
vreme da se nađete u petak, dvadesetog jula 1714. godine na najlepšem mostu u celom Peruu.
Više kritika o MOST SVETOG KRALJA LUJA