Gospodarica začina je
roman koji neizostavno treba da
pročita svaki čitalac čiji ukus nije predrasudama minimalizovan, a čitalačka
glad jeste neutaživa. Autorka Ćitra Banerdži Divakaruni, Indijka poreklom koja
živi u San Francisku, na Univerzitetu Hjuston predaje kreativno pisanje,
očigledno i živi svoju umetnost, pretačući talenat u realnost i predajući svoje
znanje svakom ko želi da zahvati sa tog izvora. Za razliku od kritičara, koji
su po pravilu propali umetnici, Benerdžijeva u maniru naše Madam Pijano, koja
osim što studente uči kako da pevaju, živeći svoj talenat na sceni, svakodnevno
to pokazuje i na praktičnom primeru,
Benerdžijeva zaista kreativno, ali ne preterano bajkovito, piše o svetu iz
mašte, koji ne postoji negde daleko, samo za odabrane, već zapravo živi u svima
nama koji umemo da ga u sebi prepoznamo. Gospodarica
začina je roman u kom ona poput Markesa i Izabelje Aljende kombinuje
stvarno sa nestvarnim, svakodnevno sa magičnim, projektujući unutrašnje na
realnost stvara čudesan stil koji je kombinacija mita i ljubavne priče,
društvene krotike i poezije, začinjeno sa malo nežne i neizbežne ljubavi. To je
magična mešavina umetnosti, mita i romanse.
Ovaj krajnje uspeo i u
velikoj meri neponovljiv roman, svaki čitalac može da doživi na sebi svojstven
način, u kom, činjenica, najviše mogu uživati oni koji roman doživljavaju svim
čulima, samo ako ostanu neosetljivi na mnogobrojne tehničke propuste i slovne
greške, koje, očigledno, Narodnoj knjizi, našem prestižnom izdavaču, nimalo ne
smetaju. Čini se da su oni iznad institucije lektora i korektora pa ga više i
ne angažuju, ili oni rade na neki novi način koji više ne iziskuje da se greške
isprave čitanjem. Možda se neki od propusta mogu opravdati štivom koje je
toliko zavodljivo da je moglo da ponese, te zavara, onog ko bi trebao da se
bavi prozaičnim lektorisanjem teksta, ali je neorostivo što su autorki,
dobitnici više uglednih američkih nagrada za književnost, pogrešno štampali ime
na koricama!
Više kritika o Gospodarica začina