Sasvim normalan dan sasvim normalnog coveka. Probudio se
kao I svaki drugi normalan covek, sa jednom bitnom razlikom: mislio je da se smrtno bice ne moze tako naspavati, narocito ne posle onog…
Ovo je neverovatno, nikad sladjeg sna, nikad lepse vode (kao da je tekla iz samog sredista raja, iz njenog pravog I precistog izvora), nikad sladjeg dorucka… Sve je bilo savrseno, samo da ga sinoc nije onako uvredila sad bi
ona bila ziva, ali sta ja tu mogu. Glupa kucka se previse opirala. I pre nego sto
sam shvatio
vec je bila mrtva. Kako je tacno doslo do toga – ne znam. Sve mi je to nekako u magli, pretpostavljam da sam je pre toga silovao a s’obzirom na prisustvo krvave "stene" tik pored njene leve ruke pretpostavljam da sam je time ubio – a I cinjenica da joj nedostajedobar deo ceonog reznjagovori sam po sebi.
Ne znam zasto sam je ubio. Mozda zbog straha da me ne preda policiji, ali I nisam bas siguran u to. Vise je to igra mojih hirova. Moc je najzad nasal nacin da izroni, predugo je cekala…
Sve ostalo mi je u potpunosti jasno. To sto sam joj posle uradio I nije bilo neophodno, ali kad bolje razmislim I nisam imao sta da radim sinoc.
Izasao sam u grad kao isvake srede. A kao isvake srede nije bilo skoro nikog. Malo sam se procunjao po vec ustaljenoj ruti na kraju zavrsivsi u meni veoma poznatom baru – ustvari na to mesto sam I onako izlazio poslednjih sest meseci. Ali vec sam tada znao da to nece biti kao svaka druga sreda. Narucivsi krigluseo sam u jedan od mracnih coskova, uostalom samo je okolina sanka bila koliko toliko osvetljena. I bas za tim sankomje sedel ONA. Vec je neko vreme sedela kad sam usao u bar. Mora da me je videla, kako drugacije da objasnimnjeno skoro trenutno pojavljivanje.
A ONA je bila posebna. Bila je tip zene koju nisi mogao da ne primetis. Ne zato sto je izgledala kao boginja strasti, vec je imala jedan od onih teatralnih nastupa kao kada hoce nekom da se nametne ili samo da privuce poglede okoline. Moj upaznju je definitivno privukla.
Bila je inteligentna, mozda jedno od pametnijih bica na ovoj planeti. Imala je takoispravne poglede, govorila je stvari koje je covek, svako ljudsko bice, zelelo da cuje, stvari ispravne u korenu.Ona je ustvari bila boginja. Tacno tako: BILA. Sad je mrtva I truli u fekalijama mrznje I otpadu ljudskog roda. On ju je I ubio. Ja sam samo bio njegovo orudje. Samom svojom egzistencijom se rugala postojanju ostatka ljudskog roda. Morao sam nesto da uradim po tom pitanju. I JESAM.
Cekajuci prevoz do posla zavrsavam ovo. Smatram da sam I previse vremena posvetio ovome. Suncem okupana nasmejana ljudska lica uljudno me pozdravljaju. Uzvracam im istom merom.
Vidis da I oni znaju. Znaju sta sam uradio za njih. Nemoj tako da me gledas. Svako od njih mi je zahvalan, zasto nemozes I ti?
Uostalom ima vremena. Nije sav posao zavrsen, ustvari tek je poceo. Do sledece srede.
Više kratkih pregleda o Sreda