Priče o sponzorušama se stalno podgrijavaju i izgleda da "jagma "koja vlada oko tih djevojaka nikada neće prestati.
One vrebaju priliku da pronađu bogatog sponzora i tako sebi obezbijede egzistenciju, a društvo razmatra njihovu pojavu, sociološki ih obrađuje, pišu se eseji, vode se polemike. Problem sa sponzorušom je taj što joj je, na bilo čiju zamjerku da je prostitutka, dovoljno da postavi pitanje: "Ko mi kaže?" Koliko je onih koji bi se mogli zakuniti da nisu bili sponzorirani bar jednom?!. Koliko ima muškaraca na svijetu koji bi se ubili istog trenutka kada bi
sponzoruše bile nekim čudom ukinute preko noći?
Analizirati sponzoruše ima smisla samo ako se analiziraju i muškarci koji ih plaćaju, što se rijetko čini. Sponzoruše se najčešće napadaju u medijima, a još je gore kada muški novinari počnu da ih brane, jer navodno suosećaju s posrnulim devojkama. Istina, prava istraživanja nikada nigde nisu detaljno sprovedena, niti u psihijatrijskim dijagnozama postoji ona po imenu "sponzoruša". Ipak, to ne ometa razne društvene istraživače da već godinama analiziraju ovaj pojam i iznose stručne zaključke. E, sad, sponzorstvo je stari fenomen, samo što se javljao pod drugačijim imenima. Nekada je sponzor bio mecena. Pored toga, nije sponzoruša svaka žena koja primi poklon od nekog muškarca. Sponzoruše imaju svoje jasne ciljeve zbog kojih provode vrijeme s određenim muškarcima, s tim što se kod nas ti ciljevi svode na preživljavanje od danas do sutra.
U svim društvenim slojevima, među svim tipovima žena ima sponzoruša, a jedino što ih spaja i što im je zajednički subjekt je to što posjeduju jaku želju da svoje ciljeve ostvaruju uspješno i pod svaku cijenu. Od prostitutki ih razlikuje to što one uvijek biraju, doduše, u ograničenom krugu i što mogu da odaberu samo jednog kandidata. Dakle, gotovo kao i udavače. Na prste se mogu izbrojati oni koji smatraju da je ovaj termin samo posljedica trijumfa gluposti i primitivizma. Kao da su žene pokazatelj pokvarenosti društva.
Kako s vremenom napreduju nauka i tehnika, tako se i sponzoruše usavršavaju. Danas su to djevojke koje imaju dovoljno novca jer su u posljednjih deset godina ostvarile neki od svojih ciljeva - završile su fakultete, zaposlene su i rade za veliku plaću, ali im i dalje ne pada na pamet da sjednu i popiju kavu s nekim ko ima novčanik tanji od njihovog. Dakle, one su sada dio urbanog fenomena - nikada ne sjesti s gubitnicima. One nikada neće izvaditi novčanik i platiti sebi piće. Čak i kad ne rade, one uvijek imaju za dobar život.
Brak je ekonomska kategorija, ugovorni odnos između dvije strane, pa tako djevojka koja je udavača mijenja svoj identitet, prodaje tijelo kao seksualni objekt, a zauzvrat dobija financijsku potporu. Možda bi djevojke zaista trebalo ostaviti na miru. Umesto što čitavo društvo sicira njih, na operacijski stol treba staviti muškarce koji uz pomoć sponzorstva pokušavaju podići svoj ugled u društvu.