Starenje , organizmi koji zive neograniceno
Summary rating: 5 stars
1 Kritika
Posete:
145
reči:
300
Објављено на: decembar 13, 2007
Starenje, organizmi koji zive neograniceno
U prirodi postoje organizmi koji žive neograničeno i uopšte ne stare. Ima
niz takvih primera, od jastoga koji tokom celog života raste i umire “mlad”,
ili korala koji žive nedefinisano dugo sve dok im uslovi okoline potpuno
odgovaraju, do nekih vrsta meduza koje imaju sposobnost da se, nakon određene
starosti, vraćaju na embrionalni nivo, i to čak više puta tokom života. U
prirodi, dakle, postoje različiti modeli starenja i umiranja i, s tim u vezi,
različite dužine života i biljaka i životinja. Čovek je, kao i većina živih
bića, evolutivno predodređen da traje samo dok traje i njegovo reproduktivno
doba, i prirodu ne zanima šta se sa njim događa nakon toga.
Profesor dr M. Stanić, objašnjava da je ceo naš genetski “paket”
kroz evoluciju formiran na način da favorizuje reprodukciju vrste, a ne dužinu
života. Čovek je, pri tom, produkt evolutivnog trenda ka specijalizaciji živih
bića, sa manjom reproduktivnom sposobnošću u odnosu na niže vrste, ali vrlo
specijalizovanom, tako da njegovo malobrojnije potomstvo ima najveće biološke
šanse da preživi. Šta se dešava posle reproduktivnog perioda, za prirodu je
nevažno - svi geni zaduženi za ljudsku reprodukciju posle tog doba se čak
okreću protiv čoveka i uzročnici su najvećeg broja bolesti kojima je u starosti
izložen. Profesorka Stanić ovo ilustruje primerom holesterola (gradivna
materija skoro svih hormona koji inače štite reproduktivno i opšte ljudsko
zdravlje), koji se nakon pete ili šeste decenije života preobraća u
neprijatelja.U integralnom tekstu koji mozete dobiti na zahtev (jovicr@bankerinter.net), napravljen je naucni osvrt na sledece teme:- Mehanizmi starenja- Teorija Teolerama- Stem cell terapije- Regulacija genetske aktivnosti- Trenutna istrazivanja, ocene i dalja perspektiva