MILANO – Po diskotekama u multietničkom gradu mode za dobru
novčanu naknadu žare i pale transeksualci odjeveni u impozantne kičaste krpice. Zanimanje se zove ‘drag queen’, u njemu pripadnici
gay skupine pronalaze sebe, dok posjetitelji noćnih klubova u njihovim showovima pronalaze zabavu. Međutim, postoje i oni "obični" muškarci koji u tome vide isključivo izvor novca, jer drag queen u jednoj večeri zaradi i do 400 eura. Što rade? U vlastito osmišljenom showu i pod umjetničkim imenom ti kradljici perika, kako ih još nazivaju, fantastično plešu, pjevaju, imitiraju, poslužuju pića, zbijaju šale i sve to na 15cm visokim petama u kostimima poput onih karnevalskih. No, nije lako postati jedan od njih. U Italiji ih ima oko 800 i konkurencija je jaka. Iziskuje dosta laktanja i uloženog truda u vlastitog sebe ne bi li ostvarili san. U toj istoj Italiji postoji čak i akademija ‘
Dragqueen college’ u kojoj se uči sve – od šminkanja do stjecanja grazioznosti tako da im, dok su pod svjetlima pozornice, zavide i mnoge žene. Na sve to održava se i Drag festival u Bologni, mješavina cirkusa, festivala u Sanremu i Oktoberfesta, gdje njihove imitatorske vještine sve nadilaze.
-Rodili smo se goli, a sve ostalo je maškaranje. Sve što stavimo na sebe projekcija je onoga kako želimo biti viđeni. Dok sam u dragqueenovskim krpicama ne vidim razliku između sebe i nekog bankara u odijelu, jer svi mi nosimo uniforme na poslu. Ali naravno da u trgovinu ne odlazim u grudnjaku i s perikom na glavi niti po kući hodam u štiklama – ispričao nam je Stefano(29), inače poznatiji kao Sarahjevo, koji pune četiri godine zabavlja ljude skrivajući se iza tog kolorita. Po zanimanju je stilist i ima vlastiti frizerski salon. Tek dva puta mjesečno si da oduška i bude ono što želi – drag queen. O njegovim scenskim sklonostima obitelj niti partner ne znaju ništa upravo zbog straha da ne bi bio ismijan. Odjeću izrađuje sam, dok cipele broj 45 naručuje, a cijena nerijetko dosegne i 500 eura. U taj svijet misterija i, moglo bi se reći, ismijavanja domaćih VIP zvijezda, ubacio ga je Fabrizio Raimondi, umjetničkog imena Natalia Pestrada. Fabri je pak, završio akademiju ne bi li postao drag queen i to sve iz šale. Na kraju je, čini se bio preuvjerljiv kao umjetnik, pa su ga brzo angažirali i u raznim mjuziklima.
-Nitko se nije rodio kao drag queen. To se postaje. Bitna je autoironija koja oslika tvoj karakter - pojasnio je Fabrizio koji neiscrpnu inspiraciju pronalazi u prelijepoj Nataliji Estradi koja, unatoč mnogim gafovima na talijnskoj televiziji, i dalje je omiljena među muškim pukom.
Čista suprotnost Sarahjevu i Nataliji po seksualnim sklonostima je Charlene Barbi, odnosno venecijanski odvjetnik Marianno Buranelli(37). Otac troje djece i oženjen glumicom koja radi u famoznom teatru ‘La Fenice’. Gledajući ženinu transformaciju tijekom uvježbavanja uloga, dobio je inspiraciju. Monotoniju u svojoj svakodnevici odlučio je razbiti zabavom. Višemjesečni trud uvježbavanja različitog plesnog i muzičkog repertoara, odlučio je na kraju i unovčiti kako bi, u slučaju da bude raskrinkan, imao barem neko ‘opravdanje’.
-Svoju suprugu i djecu volim najviše na svijetu, ali kako da im kažem da me zabavlja biti odjeven u ženske glamuzorne haljine i pritom na par trenutaka, makar i pod tonom šminke kao odličnom maskom, biti netko drugi jer iz svoje kože ne mogu iskočiti? – kazao nam je markantni Marianno našalivši se kako se nada da će i u kasnim 70-ima svojim izgledom u ženskoj odjeći osvajati srca i žena i muškaraca.
S obzirom da se u Hrvatskoj kao konzervativnoj sredini, biti gay smatra bolešću i nešto ‘fuj’, a to pokazuje i posljednji ispad šačice mladića koji su upali na jedan gay party u Zagrebu i izmlatili njih desetak, možda bi se i po našim diskotekama trebale organizirati dragqeenovske večeri za dobru ‘pinku’ pa bi vidjeli tko bi bio u prvim redovima – bilo u publici bilo na pozornici kao performer.
Talijanski Big Brother 2005. godine ugostio je troje ‘dragqueenovaca’ u sobi iznenađenja ne bi li razbili dosadu koja je harala među ukućanima. Pola sata šarenog spektakla trojice performera podigla je atmosferu i olakšala natjecateljima da izdrže još par dana do milijuna eura. A u New Yorku, pak, ako organizator na glamuroznu zabavu ne pozove barem jednu drag queen, party se smatra jeftin i nedoslijedan.