Način na koji se prenosi znanje nekad je bio prvenstveno s generacije na generaciju. To "civilizacijsko" znanje koje posjedujemo
je do izuma štamparskog stroja bio gotovo jedini način na koji smo učili. Zašto do današnjeg dana nisu izmislili način da to golemo, bolno iskustvo koje svakog dana stižemo ne možemo dati drugima... da ne rade iste greške, da ne idu istim maglovitim putevima?
Sve sam znala, a opet sam učinila isto. Zar svaki modalitet pogrešaka bas sama moram proći i zar je svaka istina istina tek kad ja to zaključim?
Ljudska priroda me svakog dana iznova začuđuje. Nije spremna učiti od tuđih iskustava, ali zato ima nevjerojatnu sposobnost rekuperacije kad pogriješi.
Imam osjećaj da svaki put kad padnem, kad se dignem i otresem prašinu sa sebe, stojim ponosnije.
Lijepo je biti čovjek.
Imam osjećaj da svaki put kad padnem, kad se dignem i otresem prašinu sa sebe, stojim ponosnije.
Lijepo je biti čovjek.