"Ako ste ikada proveli savrseno poslepodne na savrseno beskoristan nacin, naucili ste kako se zivi." Zamislio
sam se nad ovom
zaista intrigantnom tvrdnjom. Moja savest mogla je dati samo jedan odgovor: "Ti si onda zasigurno dosada naucio mnogo o takvoj
vrsti zivota." Isto tako osetio sam se gotovo povredjen citajuci ovu tvrdnju. Osetio sam da je sarkasticna. Ucinilo mi se da mogu dokazati kako sam ja najbolji primer da je ona istinita. "Gubljenje vremena ne vodi nikamo" - odmah sam pomislio. Odjednom sam postao opsednut istinom koja je skrivena iza svega toga. Na pocetku sam tvrdnju uzeo za salu, ali sam uskoro nesvesno poceo da odgonetavam skrivenu poruku. Setio sam se odmah izreka kao sto su "Vreme je novac"i "Sto je bilo ne vraca se". Kad smo besposleni
vreme leti brze nego ista. Mozak nam se okupira nizom nebitnih stvari koje nas mogu odvesti u krivom pravcu. Ako se pak bavimo nekim poslom koji ima svrhu, ne samo da cemo uzivati u njemu, nego ce nam to doneti i ispunjenje. Nakon uobicajeno protracenog danasnjeg popodneva, mislim da sam zaista naucio ziveti jer sam spoznao kolika je vrednost vremena. Vreme igra vrlo vaznu ulogu u nasem zivotu. Stariji ljudi nas uvek podsecaju na to da ne gubimo vreme jer je ono neprocenjivo. Na zalost, ja nikad nisam slusao takve savete. Sada zaista osecam da sam spreman dati zavet da necu vise nikada gubiti vreme. Eto, opet se vracam nevaznim mislima. Izgleda da nitko ne moze promeniti nas urodjeni karakter.
Više kritika o Mudrost