Ljubav kao odgovor
na pitanje ljudske egzistencije,
Ljubav između roditelja i dece, objekti ljubavi, bratska ljubav, majčinska ljubav, ertotska ljubav, ljubav prema sebi, ljubav prema bogu. Sve to očima socijalnog psihologa Eriha Froma.
Idealizovana definicija ljubavi data u njenom najiskrenijem i najoptimističnijem viđenju, teorijski oslonac za sve one koji su spremni da ljubav traže, da je daju i da je shvataju u njenom najčistijem obliku.
U prvom delu knjige autor iznosi kritiku uobičajenog shvatanja ljubavi gde
se ova svodi na pitanje kako biti voljen, kako naći pravu osobu i kako tu osobu idealizovati.
Čovek je svestan sebe i svestan je svoje posebnosti u svetu oko sebe,
on je individua, on je društveno biće i deo društva, on je izolovan i usamljen. U pokušaju bekstva od užasne usamljenosti, čovek je tokom istorije pronalazio načine da se u ljubavi spoji
sa drugima. U praistoriji su to bili orgijastički rituali gde je promenom stanja svesti na trenutak pobegao od stvarnosti spajajući se u seksualnom činu sa zajednicom. Orgija više nema ali promena stanja svesti pomoću droge i alkohola i danas je mnogima način pobede usamljenosti. Danas je konformiranje stavovima većine način sjedinjavanja sa zajednicom. Naročito su mladi skloni ovakvom ponašanju jer se rado okupljaju oko različitih pokreta, slušaju određenu vrstu muzike, oblače se na određeni način...Još jedna mogućnost sjedinjavanja je stvaralaštvo. Proces gde čovek sagledava ceo postupak svoga rada i na kraju njegove rezultate-on tu ostvaruje sebe.
Ljubav onako kako je From vidi, idealizovanu i čistu je jedini pravi odgovor na pitanje usamljenosti. Ovakva ljubav, njena dezintegracija u savremenom društvu i ljubavna praksa čine srž ove knjige. Autor je optimističan, pored svih iskušenja ljubav će opstati i ona prava i njen privid, ali u svakom slučaju čovek će za ljubavlju imati potrebe.
Više kratkih pregleda o Umeće ljubavi